
Da je ljubav jako plemenita rijec,nesto sto daje vecu volju i
snagu zivotima, shvati se bolje kada vrijeme odmakne,insan
malo vise sazri.Novac,bogastvo,autoritet nisu dovoljni da usrece
covjeka u potpunosti.Ono sto veze ljude neraskidivim uzetom
jedne za druge,sto povecava solidarnost i uzajamnu pomoc,snaga koja poducava zajednickom zivotu,je ljubav.Ljubavi u ime Njegovo,te ljubavi prvo pocinju prema Njemu Allahu we teala,
a voliti Njegova stvorenja je zbog Stvoritelja.Ako je tako onda
sve i svako zasluzuje ljubav i osjeca potrebu prema njoj.
Postoje mnoge ljubavi,ali najjasnija,najcisca,i najduzeg zivota
je ljubav u kojoj nije umjesan interes.
LJUBAVI U IME NJEGOVO!!!!
Bili su sasvim prosjecna porodica,majka,otac,dvije kcerke i sin.Allah ih je
obdario Svojom plemetinoscu i podario im sve,neizmjerno veliku vjeru i ljubav
u Njega,autoritet,solidan dunjalucki zivot,nafaku sa svih strana,mnogo prijatelja
koji su ih volili,a i oni njih.Zivot kao iz snova.Posto majka u Islamu ima ulogu
daijke,napustila je uspjesnu karijeru i posvetila se svojoj porodici,Njegovim
odabirom nastavila je zivot kao majka,supruga,domacica.Svoje duznosti je
obavljala sa mnogo ljubavi,onako kako moze samo sretna i zadovoljna zena.
Tu njenu srecu je obilno dijelila i drugima oko sebe.Postovala je zakone Allaha
we tela i Njegova stvorenja,a On joj je to obilato uzvracao,svi su je u okolini
voljeli.Majka,supruga,sestra,vjernica za primjer.Zivot je tekao svojim tokom.
Pokusavala je od sebe dati sve najbolje,ucila je svoju djecu da budu postena,
casna,uljudna,pametna.Ne samo da je bila aktivna unutar svoje bliznje
familije,gdje god je mogla pruziti svoju ruku prijateljstva,sestrinstva u vjeri,
pruzala je i obilno davala.
Dzemat gdje su obavljali svoje vjerske duznosti sastojao je se od mnogo
razlicitih jedinki,karaktera,tradicija,boja koze itd.Ali uprkos tim svim razlikama
oni su bili jedno-samo mumini-pa tako da se znalo u vrijeme vjerskih praznika,
cestitati na mnogo razlicitih jezika,svako je htio nekoga brata ili sestru da obraduje naucenim,bajrambarecula,mubarak eid ili bajram mubarek olsun.
Razlicite rijeci,njihovo pisanje,ali jedno u njihovim dusama je bilo zajednicko,
djelili su jednu te istu srecu,bili su MUSLIMANI i to je bio NJIHOV PRAZNIK.
Veselili su se zajedno,a i tugovali su zajedno,ispracali su jedni druge na Ahiret,
mozda i prevaljenim putem od par hiljada km.,ali oni su isli na zadnji ispracaj,
svoga brata ili sestre,bilo je i ponekih svada kao u svakom zivotu,ali i one bi se lijepim rijecima i iskrenim podsredstvom iskrenih ljudi,brzo glacale.Gledali
su sto vise da se idu stopama Allahovog Poslanika salallahu alejhi wa selem.
Godine su prolazile pune srece,djeca su brzo odrastala,a roditelji zalazili u
poznije godine.Bilo je u tim sretnim danima i poneka bol i tuga,ali nekom
pozitivnoscu majka je to uvjek splahavala,tako da nikada nije puno boljelo,
bila im je uvjek pri ruci da obrise suze,ili pomogne da rane zamlade.Imala
je vjeciti osmjeh na licu i kada bi joj bilo najteze nije dala primjetiti.Samo
ponekada bi njena srednja kcerka,primjecivala suze u njenom nocnom
namazu,i onako naivno kako samo nedoraslo dijete moze misliti,u cudu se cudila
zasto majka toliko place kada smo svi sretni.Izasto je uvjek od Allaha trazila
da je sacuva iskusenja kojih nece moci podnijeti.Pa imala je sve Allah we teala
joj je toliko poklanjao,On daje,ali i On oduzima iz samo Njemu poznatih
razloga i bas iz tih Stvoriteljovih razloga,poceo je i da joj oduzima.
Bilo je vrijeme mature.Zvali su je "sendvic" dijete,nadimak je dobila zbog toga
sto se uvjek zalila da je tu negdje izmedu.Mlada sestra je bila umazena,a
stariji brat malo vise postovan.A ona je uvjek bila izmedu,ali je ipak bila sretna,
znala je da je roditelji vole isto kao brata i sestru,cak sto vise bila je ipak malo
vise majcina ljubimica.Vremenom su izgradivale kcerka-majka najbolje
prijateljice odnose.Imale su isti ukus za mnogo stvari i djelie su istu ljubav
prema mnogim stvarima,pa i radost zbog priblizavanja kcerkine mature.
Nekako se osjecala zrelijom iako je imala samo 19 god.,ali eto ulazi u stvarni svijet odraslih.Majka joj je pomagala sveobuhvatno.Nocima su ucile,tipkale,
diskutovale,pripremale maturski rad.U svom tom ushicenju i zauzetosti nije ni primjecivala da majka svakim danom sve vise "tone".Osmjesi su bili sve redi i redi,a umor,blijedilo i podocnjaci sve cesci i cesci.Kada god bi postavljala majci
pitanja o njenom zdravstvenom stanju,uvjek je dobijala odgovore,proci ce to
inschAllah,samo ti uci i pripremaj se.Ubicajne posjete majcinih prijateljica sestara iz dzemata,bile su sve ucestalije i ucestalije,takoreci bile su gotovo
svakodnevnica,primjecivala je to i po hrani koju su jeli kada se ona vracala iz skole,to nije njena majka spremala.Nije bilo vise ni zivahnosti u tim posjetama,
sala koja se izvodila,zamjenjena je nekom usiljenoscu.Zebnja joj je sve vise i vise obuzimala srce,strah je gusio,ali svi su se pravili da je to normalno.
Primjecivala je da majcine abaye postaju sve sire i sire,a ona sve tanja i tanja.
Opet je dobijala odgovore da majka ili posti ili je na dijeti.
Dva dana prije ispita vracala se ranije iz skole,na ulazu u njihovu kucu gdje je obicno parkirala auto nalazilo se vozilo hitne sluzbe.Tog istog momenta nesto u njenom srcu kao da se zaledilo.Potrcala je,ali koraci su joj bili previse spori imala je osjecaj kao da su joj noge od zeljeza.Ugledala je majku na nosilima.
Osjecala je da gubi dah,oceve ruke su je pridrzala da se ne srusi.Sve oko nje je
pocelo da se vrti.Nije ni primjecivala dr. Sabinu kraj nje,bila je majcina
nekadasnja radna kolegica,ali i prijateljica.Sa suzama koje su tekle njenim
obrazima majka joj je rekla da ce morati da bude neko vrijeme u bolnici,
ali da Allah we teala trazi od nas da zivot tece dalje,da misli na svoje ispite,
i da bude hrabra inschAllah,sve je u Allahovoj moci i milosti.Htjela je toliko toga
da odgovori majci i da postavi pitanja,ali jednostavno,glas i sve sto je u upotrebi
komunikacije,jednostavno se izgubilo,utihnuo,nije mogla cak ni ruku da pokrene.
Samo nijemi pogled i bolna misao su ispratili majku.Halali majko,halali,
htjela je da joj kaze,ali iz njenog grla se samo culo krkljanje...Te minute sate,
nakon majcinog odlaska,su se izgubile iz njenog sjecanja,bol koja je bila nesnosljiva,blokirala je njezin mozak.Osjecala je necije njezne ruke koje je miluju po glavi,znala je i za njezne rijeci pune utjehe koje su bile njoj
upucivane,ali glas se nije pojavljivao.Poznata lica,njoj tako draga lica su se smjenjivala u njenom vidokrugu bila su tu kraj nje nekako u smjeni,Zobejda,
Omeima,Nasrin,Nura,Rizvi...sve majcine prijateljice i sve drage duse,u normalnim prilikama bih ih odma zagrlila i salila se sa njima,ali srce nije htjelo
da poskoci,bas kao da je zamrtvilo.
Allah we teala joj je dao i poklonio sve,ali samo On zna iz kojeg i iz kakvog razloga joj oduzima sve za samo jedan momenat,cijeli njen svijet koji je bio
tako sretan je se srusio....Kai iz neke daljine cula je njoj tako poznate i drage rijeci,onaj glas koji je ponekada i svojom umiljatoscu uspavljivao kada je bila
mala,Zobejda je ucila Kur´an...Ya Sin ...Tako mi Kurána mudrog...
Opet misao...
Ya Rabbi moja nada u Tebe zivi,pa i ovaj moj strah se Tebe boji...
Svi me moji putokazi Tebi vode,pa ma koliko ja bila pokorna za Tvoju
plemenitost nikada nije bilo dovoljno.Ya Rabbi Ti si mi nada kako da ne
budem potrebnik i zavisnik,kada me u potrebi i zavisnosti ostavljas.
U svemu vidim Tvoju moc i Tvoju milost...Ya Rabbi smiluj se svojoj robinji...
Biele su to njene najdraze dove s kojima se obracala Gospodaru...
bile su to dove njene majke koje su postale i njezine,jer je nasla duboku
smisao u njima...