10.07.2017.

SREBRENICA -DA SE NIKADA NE ZABORAVI I HALALI-NIKADA!!!



"Sama pomen riječi Srebrenica i 11. juli izaziva u Bošnjačkom biću žalost, tugu, traumu, slike masovnih ubistava, silovanja, etničkog čišćenja, masovnih grobnica, nepreglednog mora tabuta, uplakanih majki, supruga i male djece. Teško je ili je čak nemoguće naći riječi s kojima bi se opisali i predočili Bošnjački osjećaji naspram srebreničke golgote, a naročito osjećaji onih koji su je preživjeli. I samo naši voljeni Srebreničani u potpunosti proživljavaju te osjećaje jer se nalaze u njihovim ranjenim dušama. Svake godine na isti dan 11. jula ponovo se otvori "srebrenička rana" i nadiru isti osjećaji ili su čak i jači. Ponovo se ukopavaju na stotine pronađenih Srebreničana. Neko je "radostan" jer je pronašao svoga bližnjeg i ukopao ga, dok drugi žive u zebnji i nadi da će naći svoje najmilije i ukopati ih na mjesto gdje će ih moći posjetiti i bar na jedan određeni način i na jedno kratko vrijeme osjetiti olakšanje. Da li možete zamisliti "sreću" tih ljudi? „Raduju“ se pronalasku kostiju svojih najmilijih i njihovom konačnom pokopu! Gospodaru naš! Podari nam strpljena i naše drage Srebreničane primi kod Sebe kao šehide i uvedi ih u Svoj džennet Firdeus. Nama ne pripada nikakva snaga niti moć osim s Tobom.

GENOCID

U Srebrenici u ljeto 1995. godine desio se genocid. Da, genocid jer taj događaj u sebi sadrži sve potrebne elemente međunarodne definicije genocida. Isplaniran je na najvišim političkim i vojnim nivoima tadašnje vlasti koje su imale podršku vjerskih institucija i vođa, i da bi se izvršio mobilisani su svi materijali, medijski, ljudski, vojni i drugi resursi. I ne samo iz Bosne već i iz susjedne agresorske države Srbije. Genocid u Srebrenici dodatno usložnjava neprijateljski i nepravedan odnos prema njemu od strane političkih i vjerskih institucija kao i od samih pojedinaca naroda čiji su pripadnici počinili taj gnusni zločin. Negira se počinjeni genocid na sve moguće načine i u svim prilikama. Ne želi se usvojiti rezulucija koja priznaje i osuđuje genocid, čak se prigovara drugim zemljama koje su to učinile.

Žele da genocid u Srebrenici obilježavaju kao nacionalnu pobjedu i praznik! Da one koji su ga osmislili u svojim bolesnim umovima i izvršioce smatraju narodnim herojima! Da se brinu o njihovim porodicama iz budžeta kojeg finansiraju žrtve, a kada se vrate sa "robije" da ih dočekaju kao najveće heroje! To sigurno nije put koji vodi do pravde ili pak pomirenja.

DUNJALUČKA ILI AHIRETSKA KAZNA

Mi kao muslimani imamo ubjeđenje da ubistvo, genocid, nepravda, ratni zločini, silovanja i slično nisu lijepa niti prihvatljiva djela i da ih Gospodar svih svjetova ne voli. Vjerujemo da će njegovi počinioci biti kažnjeni na dunjaluku ili na ahiretu. To su Allahovi zakoni po kojima se odvija ovaj ljudski život na ovome dunjaluku i koji se ne mijenjaju dok god je ovoga dunjalučkoga života i dok ne nastupi Sudnji dan. Naši dušmani i počinioci genocida sigurno neće prihvatiti ovakav način razmišljanja ili će se čak i ismijavati, ali to je činjenica koja se ne može pobiti i jedan od najjasnijih i najprihvatljivijih dokaza kod svih strana je naša stvarnost u kojoj živimo. Na koji način su završili prethodne i sadašnje ubice, nepravednici, ratni zločinci? Zar nije dunjalučko poniženje i jedan vid satisfakcija za žrtve hapšenje zločinaca od strane njihove policije. Potom transport u sudnicu van državnih granica i to kao jeftina roba sa kojom se podkusuravaju politički ciljevi? Zar nije poniženje skrivanje od očiju i najobičnijih ljudi, i skrivanje pod raznim imenima i profesijama ili pak proglašavanje mrtvima? Zar te iste osobe nisu palile i žarile po Bosni? Nije se mogla postići niti ijedna odluka ili uvesti i najminimalnija humanitarna pomoć bez njihovog odobrenja. A danas, skrivaju se kao krtice i boje se za svoje ucijenjene zločinačke glave. Na kraju moraju sjesti na optuženičku klupu i biti optuženici, a ne tužioci kao što su to bili u vrijeme svoje zločinačke vlasti. I biće, sa Allahovim dopustom, upisani u svjetsku historiju poimenično kao zločinci koji su počinili nedjela koja historija ne poznaje. Neko će reći da to nije dosta za njih, nije dosta shodno njihovim zločinima... Znamo da to nije dovoljno jer potpuna pravde ne postiže se na ovome dunjaluku, a pogotovo ne u okruženju koje ne želi Bošnjake kao evropski autotohni narod. Ali, ne smije nas nepotpuna pravda, oduglovačenje, nepravedne presude i slično, obeshrabriti i baciti u očaj jer: "A ti nikako ne misli da Allah ne motri na ono što rade nevjernici! On im samo pušta do Dana kada će im oči ostati otvorene, i kada će žureći, uzdignutih glava, netremice gledati; a srca će im prazna biti." (Prijevod značenja Ibrahim, 42-43.) i: "Nikako ne misli da će nevjernici umaći Njemu na Zemlji; njihovo boravište biće Vatra, a ona je, zaista, grozno prebivalište!" (Prijevod značenja En-Nur, 57.)
Pa ko može da pobijedi Allaha u ratu?! Pa ukoliko se ti zločinci, ubice, zulumčari, silovatelji izvuku od ovodunjalučke kazne, pa šta će reći Gospodaru svih svjetova kada budu izvedeni pred Njega i kada ih niko neće moći zaštiti niti im pomoći i kad ih upita zašto si ubio Moje "robove"? Zašto si silovao muslimanke? Zašto si …??? Poželjet će da bude zemlja nakon što je mislio da vlada ovom dunjakučkom zemljom i svim onim što na njoj živi: "Mi vas na skoru patnju upozoravamo, na Dan u kome će čovjek djela ruku svojih vidjeti, a nevjernik uzviknuti: "Da sam, bogdo, zemlja ostao!" (Prijevod značenja Neb`e, 40.)

SAOSJEĆANJE

Dragi naši Srebreničani? Naši očevi, majke, sestre …! Uzvišeni Allah uvijek i u svim prilikama želi Svojim robovima dobro. Čak, kada se desi genocid, ratni zločini... Možda se nama čini shodno našim ljudskim razmišljanjima da u onome što nam se dešava, Allahovom odredbom, ima zla, ali u stvarnosti to je dobro. Naš voljeni Poslanik opisao je našeg Gospodara riječima: "… sve dobro je u Tvojim rukama, i zlo se ne pripisuje Tebi." (Muslim, 771-201.) Zlo nije zlo što se tiče Tebe, jer si Ga ti zaista stvorio s mudrošću, a ono je zlo što se tiče Tvojih stvorenja." (Šerhu Muslim, Nevevi). Iskušenja na dunjaluku su dio ljudskoga života. Božiji poslanici su bili najviše iskušavani potom osobe koje su im bile najbliže u vjerovanju, tako da iskušenje biva shodno vjerovanju osobe, pa ukoliko njegovo vjerovanje bude čvrsto - iskušenje bude veće, a ukoliko njegovo vjerovanje bude labavo - iskušenje biva shodno njegovom vjerovanju. I neće iskušenje prestajati pogađati čovjeka sve dok ne bude hodio po zemlji bez grijeha. Veličina nagrade biva sa velikim iskušenima, i kada Allah zavoli narod iskuša ga, pa ko bude zadovoljan njemu pripada Allahovo zadovoljstvo, a s njim i velika nagrada, a onaj koji ne bude zadovoljan, njemu pripada Allahova srdžba i žestoka kazna. "Misle li ljudi da će biti ostavljeni na miru ako kažu: 'Mi vjerujemo!'; i da u iskušenje neće biti dovedeni? A Mi smo u iskušenje dovodili i one prije njih, da bi Allah sigurno ukazao na one koji govore istinu i na one koji lažu." (Prijevod značenja Ankebut, 2-3.) Raznim iskušenjima se postiže oprost od grijeha, brisanje loših dijela, uzdizanje stepena na ahiretu, otvaranje vrata pokajanja, jačanje veze između roba i njegova Gospodara, opomena za nemarne, jačanje imana u Allahovu odredbu, jačanje ubijeđenja da je korist i šteta samo od Allaha, sjećanje na ahiret (prebivalište) i spoznaja pravog značenja dunjaluka, jačanje muslimanskog safa i razlučivanje između iskrenih i prevrtljivih. Jedna od velikih koristi iskušenja je odabir šehida među muslimanima i njihovo počašćenje od strane Gospodara svih svjetova sa počašću s kojom nikoga neće počastiti mimo njih: "Ako vi dopadate rana, i drugi rana dopadaju. A u ovim danima Mi dajemo pobjedu sad jednima, a sad drugima, da bi Allah ukazao na one koji vjeruju i odabrao neke od vas kao šehide – a Allah ne voli nevjernike!" (Prijevod značenja Ali Imran, 140.) Znajte da je Allah dao šehidima sedam stvari koje nikome nije dao mimo njih i da je samo njih počastio njima, a jedna od njih je "… da se zauzme za sedamdeset svojih bližnjih." (Ahmed, Tirmizi, Ibnu Madže, hadis sahih) Dragi moj oče, majko, sestro …! Da li možeš zamisliti Sudnji dan, kada se Sunce spusti iznad glava ljudi, svako se brine za sebe, a tvoj sin, suprug, dajdža, amidza… šehid, sa Allahovim dopustom, kaže Gospodaru svih svjetova: "Gospodaru moj! Ja se zauzimam (da im se oproste grijesi, da ne uđu u Džehennem i da uđu u Džennet) za moga babu, majku, suprugu, sestru, djecu … sve do sedamdeset osoba. S tim da je određena ulema spomenula da broj sedamdeset ukazuje na mnoštvo osoba za koje će se zauzeti šehid, a ne na tačno sedamdeset osoba. Sedamdeset osoba (ili mnogo), puta koliko šehida, jednako je koliko bližnjih sa Allahovim dopustom?

POUKE I PORUKE

Zasigurno veliki događaji, kao što su Srebrenica i njoj slični, ne bi smjeli olahko prolaziti pored Bošnjaka, a da kod njih ne izazovu određene pozitivne promjene, a naročito vjerske, i da oni iz njih ne uzmu određene poruke i pouke. S Allahovim dopustom u narednih nekoliko redova spomenut ću najvažnije pouke koje se mogu uzeti iz srebreničkog genocida:

● Jačanje uopšteno muslimanskog vjerovanja, a naročito u one stvari koje su jasno spomenute u Kur`anu i sunnetu. Sticanje ubjeđenja da su one istina u koje nema nimalo sumnje. Da sve biva sa Allahovom odredbom, da samo dobro i šteta dolaze od Allaha, da nema pomoći osim od Allaha.

● Otkrivanje prijatelja i zaštitnika kojima se smije vjerovati i potpomagati se njima u ostvarivanju zajedničkih ciljeva, kao i razotkrivanje neprijatelja s kojima ne smije prijateljevati niti im vjerovati. Rekao je Uzvišeni Allah pojašnjavajući zaštitnike vjernika: "Vaši zaštitnici su samo Allah i Poslanik Njegov i vjernici koji ponizno namaz obavljaju i zekat daju." (Prijevod značenja El-Maida, 55.) I rekao je zabranjajući im da uzimaju nevjernike za prijatelje: "Neka vjernici ne uzimaju za prijatelje nevjernike kad ima vjernika; a onoga ko to čini – Allah neće štititi. To učinite jedino da biste se od njih sačuvali. Allah vas podsjeća na Sebe i Allahu se vraća sve!" (Prijevod značenja Ali Imran, 28.)

● Oslanjanje na Uzvišenog Allaha, pa onda na svoje vlastite snage i resurse u svim iskušenjima, radu, traženju pravde i slično. Allah se obratio Svome poslaniku, iako je to obraćanje i njegovom ummetu, riječima: "O Vjerovjesniče, Allah je dovoljan tebi i vjernicima koji te slijede." (Prijevod značenja El-Enfal, 64.) Ne smije se desiti oslonjanje na osobe ili organizacije koji nisu prijatelji niti su iskreni u svojim riječima i djelima prema muslimanima. Zar Srebrenica nije bila zaštićena zona?! I svi dobro znate šta se desilo.

● Vraćanje islamu i pridržavanju njegovih propisa. Bošnaci su ubijani kako u Srebrenici tako i u cijeloj Bosni, zato što su muslimani - Bošnjaci kao što je to rađeno sa mu`minima iz prethodnih naroda:"A svetili su im se samo zato što su u Allaha, Silnoga i Hvale dostojnoga, vjerovali." (Prijevod značenja El-Burudž, 8.) I: "onima koji su ni krivi ni dužni iz zavičaja svoga prognani samo zato što su govorili: 'Gospodar naš je Allah!'" (Prijevod značenja El-Hadž, 40.) Logično bi bilo da se Bošnjaci vrate svojoj vjeri, kulturi i obavljaju strogo naređene stvari kao što su: namaz, zekat, šerijatsko oblačenje, odgoj djece u islamskom duhu, jer nema spasa za Bošnjake od dušmanskih nakana osim sa povratkom islamu u kojem je njihov ponos, čast, napredak... "Oni koji govore: 'Naš Gospodar je Allah!' – i istraju na Pravom putu, neka se ničega ne boje i ni za čim neka ne tuguju!" (Prijevod El-Ahkaf, 13.) I: "Mi vam Knjigu (Kur`an) objavljujemo u kojoj je slava vaša, pa zašto se ne opametite?" (Prijevod El-Enbija, 10.) I: "Onima koji govore: 'Gospodar naš je Allah' – pa poslije ostanu pri tome – dolaze meleki: 'Ne bojte se i ne žalostite se, i radujte se Džennetu koji vam je obećan'." (Prijevod Fussilet, 30.)

● Građenje stavova na jakim islamskim principima i normama, a ne na osjećajima - bez minimizaranja uloge osjećaja, jer stavovi izgrađeni na jakim islamskim principima biće, s Allahovim dopustom, jaki, stabilni, dugoročni i neće se mijenjati shodno uskim invidualnim interesima ili političkim, i u drugim prilikama. Dok će stavovi izgrađeni na osjećajima uglavnom biti labavi, kratkotrajni i njihova reakcija će biti vezana za vrijeme nesreće, iskušenja i golgote ili njihovog obilježavanja, a čim oni prođu bivaju zaboravljeni. Zar naša nena Fata Orlović nije lijep primjer, Allah da joj podari Džennet?

● Ujedinjavanje bošnjačkog safa i korpusa, jer ako nas ovako velike nesreće i iskušenja neće sjediniti, pa šta nas sve to treba zadesiti da se ujedinimo? Moramo jedni drugima vjerovati i potpomagati se ostavljajući međusobne razmirice po strani i težiti da se one prevaziđu. Radi se o našem opstanku na ovim prostorima, tako da nemamo ni vremena ni prostora da se međusobno prepiremo, sukobljavamo i osporavamo.

● Velika je uloga na preživjelim Srebreničanima i Srebreničankama kao i ostalih Bošnjaka u velikom broju stvari koje su vezane za srebrenički genocid, s tim da islamski odgoj mora biti prioritet svih prioriteta kako na pojedinačnom nivou tako i na sveukupnom nivou. Djeca u vrijeme dešavanja srebreničkog genocida, a danas mladići, moraju znati zbog čega su ubijeni njihovi najmiliji. Moraju znati da su ubijeni samo zato što su bili muslimani - Bošnjaci.

● Sveukupna pomoć Srebreničanima svako shodno svojoj profesiji, poziciji, mogućnostima... Imućni sa imetkom, intelegetni sa idejnom borbom, učenjaci sa islamskim odgojem, političari sa političkom borbom… "Od najdražih Allahu djela je da "uneseš" radost u srce mu`mina, i da otkloniš od njega tugu, ili da platiš njegov dug, ili da ga gladnog nahraniš." (Bejheki, hadis hasen) "Allah nikoga ne opterećuje preko mogućnosti njegovih: u njegovu korist je dobro koje učini, a na njegovu štetu zlo koje uradi. Gospodaru naš, ne kazni nas ako zaboravimo ili što nehotice učinimo! Gospodaru naš, ne tovari na nas breme kao što si ga tovario na one prije nas! Gospodaru naš, ne stavljaj nam u dužnost ono što ne možemo podnijeti, pobriši grijehe naše i oprosti nam, i smiluj se na nas. Ti si Gospodar naš pa nam pomozi protiv naroda koji ne vjeruje!" (Prijevod El-Bekare, 286)"

15.03.2017.

Grad hvali u selo se nastani

“Niko od vjernika neće zasaditi stablo ili posijati zrno (sjeme), pa potom da ptica, čovjek ili životinja pojede njegov plod, a da ne bude za to djelo nagrađen kao da je podijelio sadaku” (Buhari, III: 513).

Mnogima će pomisao da je poslanik Muhammed, a.s., bio pionir očuvanja životne okoline biti strana. Doista, termin „okolina“ i njoj slični koncepti kao što su „ekologija“, „svijest o okolini“ i „očuvanje-umjerenost“ su u novije vrijeme inovacije i termini koji su formulisani uzrokom povećane brižljivosti zbog trenutnog stanja svijeta prirode koji nas okružuje.

Bolje proučavanje hadisa će nam otkriti detalje iz Poslanikovog, a.s., života i njegovu ulogu u čuvanju životne okoline. Može se kazati da je on bio environmentalista „avant la lettre”, pionir u domenu čuvanja, održivog razvoja i uređenja prirodnih resursa, te onaj koji stalno traga da uspostavi harmoničan balans između čovjeka i prirode. Iz svih priča o njegovom životu i djelima saznajemo da je Poslanik, a.s., izražavao puno poštovanje za floru i faunu, te da je imao gotovo neraskidivu vezu sa četiri elementa: zemljom, vodom, vatrom i vazduhom.

On je bio jaki zagovarač racionalnog korišćenja i kultivacije zemlje i vode, lijepog ophođenja sa životinjama, drvećem i pticama, te davanja jednakih prava korisnicima. U tom kontekstu modernost Poslanikovog, a.s., pogleda na okolinu i njegov koncept kojeg je svojim pristalicama predstavljao je, dakako, izvanredan; određeni pasusi hadisa mogu lagahno biti pogrešno shvaćeni u diskusijama u kojima se govori o trenutnim pitanjima životne okoline.

Tri principa

Poslanikova, a.s., environmentalna filozofija je najkompletnija: ona uključuje osnovne karike i uzajamnu zavisnost između svih prirodnih elemenata. Osnova njegovog učenja stoji na premisi da ako čovjek vrijeđa ili iznurava jedan element svijeta prirode da će zbog toga cio svijet direktno osjećati negativne posljedice. Ovakvo vjerovanje nije nigdje tako koncizno formulisano; bolje rečeno ono podvlači princip koji temelji sve Poslanikove, a.s., radnje i riječi, te životnu filozofiju koja ga čini personom.

Tri najvažnija principa Poslanikove, a.s., prirodne filozofije su bazirani na kur'anskim učenjima i na konceptima tevhida, hilafeta i emaneta.
Tevhid, jednoća Boga je osnova islamskog vjerovanja. Ona otkriva činjenicu da postoji samo jedan apsolutni Stvaralac i da je čovjek odgovoran pred Njim za svoja djela: „Allahovo je ono što je na nebesima i ono što je na Zemlji; i Allah sve zna.“ (En-Nisa: 126). Poslanik, a.s., nas uči da Allahovo znanje i snaga obuhvataju sve. Tako da narušavanje Njegovih stvorenja, bilo da su živa bića ili prirodni resursi, računa se kao grijeh. Poslanik, a.s., je smatrao sva Božija stvorenja jednaka pred Njim, kao što je vjerovao da životinje, zemlja, šume i voda moraju imati prava.

Koncept hilafeta, upravljanja i emaneta, povjerenja se javlja iz principa tevhida, monoteizma. Kur'an pojašnjava da ljudi posjeduju privilegovanu poziciju među ostalim Božijim stvorenjima na Zemlji: čovjek je izabran kao halifa, predvodnik, i nosi odgoornost za sva Božija svtvorenja na Zemlji.

Svakoj individui je dato ovo breme i privilegija kao izraz Božijeg povjerenja. Ali zato Kur'an uzastpno opominje vjernike da ne budu arogantni: jer oni ništa nisu bolji od ostalih stvorenja. „Sve životinje koje po Zemlji hode i sve ptice koje na krilima svojim lete svjetovi su poput vas“ (El-En'am: 38). „Stvaranje nebesa i Zemlje je sigurno veće nego stvaranje roda ljudskog, ali većina ljudi ne zna“ (El-Mu'min: 57).

Poslanik, a.s., je vjerovao da univerzum i stvorenja u njemu – životinje, drveće, voda, zemlja – nisu stovreni za ljudski rod. Čovjek može upotrebljavati te resurse ali ih ne može nikada posjedovati. Tako kada islam dozvoljava posjedovanje zemlje onda on daje ograničenja: vlasnik može, na primjer, posjedovati zemlju samo ako je koristi; jednom kada prestane da je koristi onda mora da sudjeluje u tom posjedovanju.

Poslanik, a.s., je prepoznao ljudsku odgovornost prema Bogu i uvijek je Njemu bio ponizan. U tom smislu je rekao: „Kada nastupi Sudnji dan a neko od vas ima palminu stabljiku u svojoj ruci, neka je posadi“, sugerirajući da čak kada se sve nade za čovjeka izgube neko mora održavati prirodni rast i razvoj. Vjerovao je da je priroda sama po sebi dobro iako čovjek nema koristi od nje.

Isto tako, Poslanik, a.s., je preporučio vjernicima da jednako učestvuju u korišćenju zemaljskih resursa. On je rekao: „Muslimani imaju jednaka prava u korišćenju vode, pašnjaka i vatre“, kao što je smatrao grijehom uskraćivanje vode žednom. „Niko neće baciti višak vode a da ne učini grijeh prema Allahu i čovjeku“ (Miškatu-l-mesabih).
Poslanikov stav prema upotrebi i obrađivanju zemlje, čuvanju vode i odnosu prema životinjama su ilustracije njegove environmentalne filozofije.
 

Kultiviranje i upotreba zemlje

„Zemlja mi je učinjena mesdžidom i čistom“ (Buhari, I: 331). Ovim riječima Poslanik, a.s., naglašava svetu prirodu zemlje ili tla, ne samo kao čistu materiju već kao materiju koja čisti. Ovakvo poštovanje prema tlu se, također, pokazuje u tejemumu, ili „suhom abdestu“ prilikom kojeg se dozvoljava upotreba prašine za pripremu ritualnog čišćenja prije namaza kada voda nije dostupna.

Poslanik, a.s., je smatra zemlju podređenu čovjeku, ali da se ne smije preeksploatisati ili narušavati, jer i zemlja ima prava, kao drveće i divlje životinje koje na njima žive. Da bi zaštitio zemlju, šume i divlje životinje, Poslanik, a.s., je načinio nepovrjedive zone poznate kao hima i haram u kojima su resursi ostajali netaknuti. Obije zone i dan-danas postoje: haram oblasti su često smještene oko ljekovitih vrela i vodenih izvora da bi zaštitili vodenu površinu od prevelikog iscrpljivanja vode. Hima se djelimično odnosi na divlje životinje, šumarstvo i obično označava područje u kojem je ispaša i sječa šume zabranjeni, ili su određene životinjske vrste zaštićene.

Poslanik, a.s., nije samo afirmisao upotrebu plodne zemlje, on je, također, svojim sljedbenicima ukazao na beneficije kultiviranja nekorišćene zemlje: zasađivanja drveta, sijanja zrnevlja (sjemena) i navodnjavanja suhe zemlje, ukazavši da će za to ljudi biti nagraeni kao da su učinili dobra djela. „Ko god oživi mrtvu zemlju i kultivira napuštenu, on u njoj ima nagradu.“ Tako bilo koja osoba koja navodnjava mrtvu zemlju ili pustinju postaje njen punopravni vlasnik.

 

Konzervacija vode

U surovom pustinjskom ambijentu u kojem je Poslanik, a.s., živio, voda je bila sinonim životu. Voda je bila dar od Boga, izvor cijelog života na Zemlji kao što se svjedoči u Kur'anu: „Mi od vode sve živo stvaramo“ (El-Enbija: 30). Kur'an konstantno podsjeća vjernike da su čuvari Božijih stvorenja na Zemlji i da ih nikada ne smiju potcjenjivati: „Kažite vi Meni: vodu koju pijete - da li je vi ili Mi iz oblaka spuštamo? Ako želimo, možemo je slanom učiniti - pa zašto niste zahvalni?“ (El-Vakia: 68-70).

Čuvanje vode i njene čistoće su dva važna pitanja za Poslanika, a.s.: vidjeli smo da njegova briga za umjerenu upotrebu vode je proizvela haram zone u blizini vodenih izvora. Čak kada je voda obilata on je preporučio štedljivost. U tom smislu on je savjetovao vjernike da uzimaju abdest ne više od tri puta, pa makar bili blizu tekućeg izvora ili rijeke. Buhari dodaje: „Učenjak ne odobrava pretjerivanje i prelaženje broja Poslanikovih, a.s., abdesta.“ Poslanik, a.s., je, također, upozorio na zagađivanje vode zabranivši uriniranje u stajaću vodu.

Odnos prema životinjama

„Ako neko greškom ubije makar vrabca ili nešto veće od njega, srest će se sa Božijim ispitivanjem“. (Miškatu-l-mesabih). Ove riječi reflektuju naklonost, poštovanje, i ljubav koju je Poslanik, a.s., uvijek iskazivao prema životinjama. On je vjerovao da se sa životinjama, kao Božijim stvorenjima, mora ophoditi sa dignitetom. U hadisima se nalazi veliki broj predaja, savjeta i priča o Poslanikovom, a.s., odnosu sa životinjama. U njima se kazuje da je imao veliki obzir prema konjima i kamilama: oni su mu bili valjani prijatelji tokom putovanja i bitke, on je nalazio veliku ohrabrenje i mudrost u njihovom prisustvu kao što nam to sljedeći hadis otkriva: „Na čelu konja je vezano blagostanje i blaženstvo sve do Dana proživljenja“.

Čak i prilikom klanja životinja Poslanik, a.s., je pokazao veliku blagost i sažaljenje. Poslanik, a.s., nije bio vegetarijanac, ali nam hadisi jasno pokazuju da je bio krajnje osjećajan zbog patnje životinja u toj mjeri da je osjećao mučninu u stomaku. Zato je savjetovao upotrebu oštrih noževa i dobre metode koaj će omogućiti životinji da brzo i sa što manje boli umre. Također je savjetovao da se životinje ne kolju na oči drugih životinja i da se noževi ne oštre ispred njih: jer je to isto kao da se životinja „dva puta kolje“. Takvu praksu je jako osudio i nazvao je „gadnom“.

Zaključak

Nemoguće je prikazati cjelokupan pogled i značenje Poslanikove, a.s., environmentalne filozofije u ovom kratkom članku. Njegov potpuni pogled na prirodu i njegovo razumijevanje ljudske pozicije unutar prirodnog svijeta je pionir i prvak sviesti o životnoj okolini u muslimanskom društvu.
Nažalost, harmonija između čovjeka i njegove prirodne okoline koju je Poslanik, a.s., zagovarao danas se vrlo često gubi. U vrijeme kada se suočavamo sa zagađenjem, pretjeranom eksploatacijom, erozijom zemljišta i nedostatkom vode u nekim dijelovima svijeta, kao i poplavama i olujama svugdje u svijetu, je vjerovatno vrijeme za cjelokupnu svjetsku zajednicu, muslimane, kršćane i jevreje, budiste i hinduse, ateiste i agnostike, da uzmu list iz Poslanikovog, a.s., životopisa i da odlučno i mudro prevaziđu trenutnu krizu koja je zahvatila životnu okolinu."

"Seljaci" su, rođenjem, povezani sa životinjama, zemljom i prirodom. Ekološka svjest je njima "urođena". Stanovnici sela drugačije se nose sa nedaćama. Imaju posebnu vrstu psihičke stabilnosti i lojalnosti.

Naučili su da jedno nevrijeme im "potuče" usijev ili uništi ljetinu,ali ne i optimizam. Zbog stalnog dodira sa zemljom i sa realnošću, nisu opterećeni iluzijom o nekoj imaginarnoj kontroli jer znaju da je prirodu i vremenske prilike nemoguće kontrolisati.Priuštite sebi da napustite zagađeni grad, i za svoj uloženi rad i vrijeme budete nagrađeni Allahovim blagodatima.Prelijepo je elhamdulillah :)

















06.03.2017.

..

Faraone, od tebe sam naučio:

1. Od tebe sam naučio da se Allahova odredba sprovodi i da je ništa spriječiti ne može – ubio si na hiljade muške djece da se nebi pojavio Musa a.s., a Allahova odredba je htjela da ga u svojoj kući odgajaš!


2. Od tebe sam naučio da su srca u vlasništvu Uzvišenog, a ne u rukama ljudi, jer onda kada si zabranio Musau a.s. i odvojio ga od srca njegove majke, Allah Uzvišeni je razniježio srce tvoje supruge prema Musau a.s. Poželio si da mu uskratiš ljubav majke, a Allah dž.š. mu podari još jednu majku!


3. Od tebe sam naučio, da niko nije u mogućnosti da iskvari nekoga – na tvom dvoru dok si govorio: “ja sam vaš najveći gospodar”, Asija, tvoja supruga je u susjednoj sobi šaputala:”Slavljen neka je moj Gospodar Uzvišeni!”


4. Od tebe sam naučio, da svaka kuća krije tajne, te je moguće da muž i žena žive pod jednim krovom, ali da budu stranci – ono što spaja dvoje supružnika je ljubav srca, a ne ljepota doma!


5. Od tebe sam naučio, da ni najjača vojska nije u stanju da vjernika odvrati od njegovog vjerovanja – niti je tvoje sihirbaze (koji su se pokajali) zaplašila vojska, niti je tvoju služavku zaplašilo ključalo ulje!


6. Od tebe sam naučio, da krv nije voda – mala sestra vrati svoga brata ( Musa a.s. ) svojoj majci, a brat, iako odabrani poslanik, nije se libio da za svog brata Haruna a.s. kaže i prizna da je rječitiji od njega!


7. Od tebe sam naučio da robovi sami sebi prave dželate, te da ti faraone, ne bi uspio da zgaziš i pokoriš ledja svog naroda da ti oni sami nisu sagnuli ledja i dali ti ruku da uzjašeš!


8. Od tebe sam naučio, da kad Allah subhanehu we teala želi da pomogne svog roba, pomogne ga sa štapom, koji mu za ništa drugo nije služio, osim da se na njega oslanja i da njime stoku tjera, a kada Uzvišeni želi da ponizi nekoga, ponizi ga, makar bio u sred najjače vojske!


9. Od tebe sam naučio, da sve što je na zemlji ima uzroke i prirodne zakonitosti, kojima su podvrgnuta stvorenja – ljudi, ali ne i njihov Stvoritelj, Allah dž.š., Koji, kada hoće, iz mudrosti izmijeni tok tih zakonitosti – jer rijeka, umjesto da potopi dijete ( Musa a.s. ), ona postade “pokretna pošta” koja ti dostavi kolijevku sa djetetom za kojim si tragao, a more, koje se samo ladjama prelazi, predje ga narod pješke, nakon što ga Uzvišeni učini suhom stazom!


10. Od tebe sam naučio, da sve što je na Zemlji je Allahova vojska i da je On Uzvišeni Taj koji odabira oružje za svaku bitku – jer kada si podigao ogromnu vojsku, On je bio Kadar da ti pošalje još jaču i brojniju vojsku, ali si ti mnogo sićušniji i slabiji za Allaha dž. š. od toga, pa te je uništio običnom vodom od koje je sve živim učinio!


“Danas cemo izbaviti samo tijelo tvoje da bi bio poucan primjer onima poslije tebe, – ali mnogi ljudi su ravodušni prema Našim poukama.” (Junus, ajet 92.)

24.02.2017.

Prelijepo maschAllah :)

23.02.2017.

..



"Ukoliko nemaš sposobnosti i snage da se natječeš sa bogobojaznima u dobrim djelima onda se natječi sa griješnicima u traženju Allahova oprosta".Ibn Redžeb


Stariji postovi