14.08.2016.

Sanfte Pfoten..



"Svi su u zgradi, u kojoj živim, znali ko je Ružni. On je bio lokalni mačak lutalica.

Ružni je volio tri stvari
- da se bije,
-da kopa po đubretu
-i volio je da voli.
 
Kombinacija ovih stvari sa činjenicom da je cio život napolju je uticala da dobije nadimak Ružni.

Imao je samo jedno oko, na mjestu drugog nalazila se rupa. Nedostajalo mu je jedno uho, sa iste strane a lijeva noga je davno slomljena pa je šepao kada hoda.
Na mjestu gde je nekada bio rep sada je ostao patrljak. Ružni je bio tamno sivi tigrasti mačak koji je od borbe imao rane na leđima i vratu.

Svaki put kada bi ga neko ugledao, reakcija je bila "Uh kako je ružna ova mačka". Dijecu su upozoravali da ga ne diraju, a odrasli su ga gađali kamenjem ili mu zatvarali šape vratima, kako se ne bi ušunjao u njihove domove.
A on se ponašao uvijek isto. Ako biste ga polivali vodom, on bi stajao dok ne prestanete a ako biste ga gađali nečim sklupčao bi svoje tijelo oko šapica kao da moli za oproštaj.Volio je da gleda dijecu kako se igraju, a onda da potrči ka njima, mjauče i pokuša da se pomazi o njihove noge, ruke... kao da moli za njihovu ljubav.Ako biste ga podigli on bi se mazio o vaše tijelo, ruke, majicu šta god da nađe, ili bi krenuo da sisa vaše uho od sreće.

Jednog dana je htio da se pomazi sa komšijskim haskijima koji nisu reagovali baš ljubazno na njegove pokušaje i teško ga povrijedili.

Iz stana sam čuo njegovo zapomaganje i potrčao mu u pomoć. Kada sam stigao, on je ležao na pločniku, praktično na samrti.

Ležao je na mokrom pločniku a tijelo mu je bilo u neprirodnom položaju, kao da mu je kičma bila slomljena. Podigao sam ga kako bih ga odnio kući i čuo sam ga kako šišti i dahće, ali se borio.

Pomislio sam kako sam ga povrijedio time što sam ga uzeo u naručje i podigao na rame. Onda sam osjetio kako sisa moje uho, taj poznati osećaj.

Prigrlio sam ga a on je krenuo da se mazi o moju ruku. Pogledao me je tim jednim zlatnim okom i krenuo da prede.Čak i u najvećim bolovima, ta namučena mačka je tražila samo malo saosjećanja, nježnosti i ljubavi.

Pomislio sam, tada, kako je Ružni, najljepše biće koje sam vidio. Nije pokušao da me ogrebe, ugrize ili da pobjegne. Naprotiv - potpuno mi je vjerovao i želio da mu olakšam bol. Zvali su ga Ružni a on je imao najlepšu dušu na svijetu.

Umro je u mom naručju prije nego što sam uspio da uđem unutra i pozovem pomoć. Sjedio sam i držao ga dugo u naručju misleći kako je jedna izmučena i deformisana lutalica toliko promjenila moje mišljenje o tome koliko je važno imati čistotu duha, voljeti iskreno i potpuno.

Ružni me je naučio više o životu i empatiji od hiljadu knjiga, predavanja ili emisija i zbog toga ću mu uvijek biti zahvalan.

Mnogi ljudi žele da budu bogati, uspješniji, voljeniji i ljepši a ja ću se zauvijek truditi da budem Ružni."