05.08.2016.

Uzroci ljubavi i zaljubljivanja!



Prava ljubav ne temelji se samo na strasti, nego na predanosti, poštovanju i komunikaciji. Ljubav čine kompleksni i duboki osjećaji, koji daju stabilnost vezi. Zaluđenost ima na prvom mjestu strast.

Riječ „ed-devai“(povodi,uzroci) ponekad označava osjećanja poslije kojih dolazi želja za nečim i čežnja prema tome, a to su stvari koje se dešavaju onome koji voli, a ponekad označavaju povod ili uzrok pojave ljubavi uopće, a ove se stvari odnose na voljenog.Mi ćemo ovdje govoriti o oba značenja ove riječi: o osobinama koje posjeduju voljena osoba i koje su bile uzrokom da je neko zavolio, i o osjećanjima koja su se javila zbog tih osobina kod onog koji voli. Govorit ćemo i o slaganju između nekog ko voli i nekoga ko je voljen, o tome kako je to veza koja ih veže i sjedinjuje i bila razlogom da budu zajedno.

Ovdje ćemo govoriti o osobinama voljenog i njegovoj ljepoti, o osjećanjima onoga koji voli i o međusobnoj vezi i slaganju među njima. Ukoliko ove tri stvari budu jake, bit će jaka i ljubav koja se javila među njima, a slabost ljubavi je ustvari, rezultat slabosti ova tri činioca ljubavi. Ukoliko neko ko je voljen posjeduje izvanrednu ljepotu, a onaj koji voli je potpuno svjestan te njegove ljepote i ukoliko su njihove duše srodne, bit će to jaka ljubav koja će stalno trajati. Postoji mogućnost da ljepota nije potpuna, ali je u očima onoga koji voli ljepota nekoga koga voli savršena, pa će jačina ljubavi biti razmjerna osjećanjima koje posjeduje onaj koji voli. Tvoja ljubav prema nečemu čini te slijepim i nijemim, tako da nikoga drugoga ne vidiš ljepšim od tvoga voljenog. Pripovijeda se da je Azza jednom ušla kod Hadždžadža, pa joj on reče;“Ti i nisi lijepa onoliko koliko te hvali Ksejjir“, a ona mu odgovori:“Vladaru , on me ne gleda očima kojim me ti gledaš.“ Nema sumnje da je voljena osoba najljepša i najslađa u očima onoga koji je voli i da je u njegovim grudima više vrijedna. O tome jedan pjesnik veli:

„Allaha mi, ne znam je li se povećala blistavost i ljepota žena ili sam ja pamet izgubio.“

Ljepota može biti i potpuna,ali onaj koji voli možda ne shvati u potpunosti tu ljepotu, te da zbog toga ljubav bude slabija. Kad bi postao svjestan u potpunosti te ljepote, ona bi zarobila njegovo srce. Zbog toga je ženama naređeno da pokrivaju svoja lica i da ih ne pokazuju među ljudima, jer lice žene može biti veoma lijepo, da će ljudi pasti u iskušenje. Onome koji želi zaprositi djevojku naređeno je da joj vidi lice jer je vjerovatnije da će je mladić zavoljeti kada vidi njenu ljepotu i blistavost. Na to je ukazao i Allahov Poslanik,salallahu alejhi wa selem, koji kaže:

„Kada neko od vas želi zaprositi neku ženu, neka je prvo pogleda i tako će vidjeti da li mu se sviđa, pa će njihov brak biti čvrst“(Ibn Madže)

Ukoliko žena i bude lijepa, ali naklonost jednog prema drugom bude slaba, i duše im ne budu srodne, ljubav neće biti jaka, ili je neće biti nikako, jer je srodnost duša jedan od najjačih uzroka ljubavi i svako teži i voli ono što mu je blisko i što mu odgovara.Postoje dvije vrste naklonosti duša jedne prema drugoj: urođena i stečena, koja je rezultat druženja. Onaj čije želje budu podudarne sa željama druge duše slagat će se snjom, a ukoliko želje budu različite, to će slaganje prestati trajati. Urođena naklonost jeste podudarnost moralnih osobina duša, njihova sličnost i čežnja jedne prema drugoj. Sličnosti se prirodno privlače, tako da se duše, slične po svojim moralnim osobinama, prirodno privlače i teže jedna drugoj. Ponekad se privlačnost desi i između različitih osobina, a to je ono čemu ne znamo pravi uzrok niti razlog, npr.privlačenje željeza i namagnetisanog željeza. Nema sumnje da se ova vrsta privlačnosti češće dešava između duša nego između nežive materije.
Pjesnik veli:

„Njena ljepota samo je u mislima mojim i magnet koji privlači srca ljudi.“

Ovo je navelo neke da kažu.

“Ljubav se ne javlja samo kod ljepote i nepostojanje ljepote ne mora značiti nepostojanje ljubavi, nego je ljubav naklonost duša i sličnost u moralnim osobinama“, kao što pjesnik veli:

„Ljubav se ne javlja radi ljepote niti blistavosti nego radi nečega što dušu nadvladava“

Suština ljubavi jeste to da je ona ogledalo pomoću kojeg onaj koji voli u svome voljenom ustvari vidi samog sebe. Na osnovu ove tvrdnje on ustvari kroz svog voljenog voli samog sebe. Neko je rekao svome voljenom:

“U tebi sam zavolio osobine svoje duše, jer ona u svim siutacijama liči na tvoju dušu. Moja je duša krenula prema tvojoj duši i za njom se povodi. Kroz tebe ja volim samog sebe.“

S ovog aspekta ova tvrdnja je tačna. Sličnost je ono što povezuje dvije stvari i to potvrđuje Allahov vjerozakon i zakoni koje je on uspostavio u kosmosu. Dokaz za to jeste činjenica da je životinjama najdraža hrana ono što je najsličnije biti njihovog tjelesnog sastava i ono što mu najviše odgovara. Što je ova međusobna veza jača, težnja životinje prema hrani je veća. Ukoliko ne postoji sličnisti niti jedno drugom odgovaraju, između njih neće se desiti nakolnost. Nema sumnje da je ovo ono što pored ljepote dodatno utječe na zbližavanje i ljubav. Radi toga časne, čiste i duše koje streme uzvišenim ciljevima vole svojstva potpunosti. Najdraže stvari njima su: znanje, hrabrost, čednost, plemenitost, dobročinstvo, strpljivost i postojanost, zbog toga što im ova svojstva najviše odgovaraju. Suprotne tome jesu prezrene duše koje teže niskim prohtjevima i kojima navedena svojstva nisu draga.

"Uvođenje zaljubljenih u vrt ljubavi"- Ibn Kajjim El-Džewzijje

02.08.2016.

Vraćanje samom sebi



Dešavalo mi se često da određene citate ili određeni govor učim napamet, da ga iznova ponavljam, da iščitavam njegova značenja u stručnoj literaturi i slušam objašnjenja od učenjaka koji su se specijalizirali u dotičnoj oblasti. Nakon izvjesnog vremena, kada bih zastao kod tog istog govora, ostajao sam zatečen i iznenađen, jer bi mi se učinilo kao da ga prvi put čujem i da precizno i tačno razumijem njegovo značenje, pa bih se pitao: "Kako je moguće da mi je toliko vremena promicalo veličanstveno značenje koje mi se u tom trenutku otkrilo?!"

Šta je razlog tome?

Možda je razlog u tome što se tada, prilikom čitanja i učenja tog govora, nisam vraćao sebi i nisam u njemu sebe pronalazio, već sam njegovo značenje vraćao na druge ljude, kao da se to mene ne tiče.A moja duša, moja ličnost, ima pravo da joj se iznova vraćam, da je ispravljam, da je otkrivam, da uronim u njene tajne, da otkrijem njene nedostatke, mahane, vrline, pogreške, sposobnosti, svojstva i iskustva.Vraćanje samom sebi nikako ne znači isključivanje drugih, niti zanemarivanje njihovih vrlina i prednosti.

Vraćanje sebi, zapravo, znači istinsko oslobađanje od tereta imitacije, slijepog slijeđenja, od tereta društvenih običaja i tradicije onda kada je ona prepreka između mene i istine, između mene i dobrote i vrline.
To vraćanje sebi podrazumijeva da se istinski obračunam sa samim sobom, daleko od vreve i buke, daleko od pritiska okoline, daleko od kolektivnog uma i ponašanja čopora, koje me, uprkos svemu, prati.Primijetio sam da ljudi, kada slušaju moju kritiku nekih loših navika koje su kod njih prisutne, odmah zauzimaju odbrambeni stav i svaki od njih osjeća kao da sam upravo na njega mislio, pa je onda, po inerciji, spreman da se brani.A kad god sam u govoru koristio prvo lice jednine, kada sam kritizirao sebe, odnosno, kada sam sebe uzimao za primjer, onda se oni zamisle nad sobom iako nemaju osjećaj da se moja kritika odnosi na njih.Dakle, uzimanje sebe za primjer u kritiziranju neke loše navike, najčešće bude razlog da se oni koji slušaju zamisle nad sobom, i kao da u tom trenutku, svaki od njih pojedinačno, osjeća da se u njemu, u njegovoj duši, također, krije ta slabost.

Kur'an upravo koristi tu metodologiju u pozivanju ljudi u Istinu, kao što dolazi u ajetu:

"Reci: 'Ja vam savjetujem samo jedno: ustanite iskreno prema Allahu, dvojica po dvojica, ili jedan po jedan, pa zatim razmislite .." (Saba, 46.)

Stagnacija naroda povezana je sa slijepim slijeđenjem.Samostalno razmišljati znači osloboditi se sputavajuće dominacije mase i suočiti se sa samim sobom bez bilo kakvih prepreka i vanjskih utjecaja.Naprimjer, da ti je propisano da sebi pridružiš neku drugu osobu, ti bi, bez sumnje, izabrao sebi najbliskiju osobu, kojoj možeš otkriti svoje tajne, kojoj se možeš požaliti, kojoj možeš otkriti i povjeriti svoje stavove, ideje, odlučnosti i kolebanja, i sve ono što je na tvojoj savjesti, a što ne bi otkrio nikom drugom. Jer, on te razumije bolje nego bilo koja druga osoba.A kada to radiš u ime Allaha, to je onda pokušaj da se oslobodiš strasti, hirova, loših sklonosti, pokvarenih namjera i težnji, te da u potpunosti budeš posvećen istini i samo istini. To je, uistinu, uzvišen stepen!

Ko to ostvari on se smatra uspješnim putnikom ka Allahu.

Čini mi se da je ovaj pojam "vraćanje samom sebi", a Allah najbolje zna, istaknut u kur'anskoj priči o Ibrahimu, a.s., i njegovoj raspravi sa narodom, kada su ga upitali, nakon što je polupao njihove idole: "Jesi li ti uradio ovo s bogovima našim, o Ibrahime?" - upitaše. (El-Enbija, 62.) Pa im je on odgovorio: "To je učinio ovaj najveći od njih, pitajte ih ako umiju da govore" - reče on. (El-Enbija, 63.) Nakon toga dolazi Božanski izraz o vraćanju samom sebi i svojoj duši, u ajetu: "I oni se zamisliše, pa sami sebi rekoše: 'Vi ste, zaista, nepravedni!' Zatim glave oboriše i rekoše: 'Ta ti znaš da ovi ne govore!'" (El-Enbija, 64.-65.)

Najbliže i najispravnije značenje ovoga ajeta jeste da su oni bili šokirani i poraženi Ibrahimovim, a.s., odgovorom i u tom trenutku su bili najbliže uputi.
U trenutku kada su se zamislili nad sobom, kada su se vratili svojim dušama, koje, kad god se zapostave i napuste, onda se posvete raspravama, polemikama, pričama rekla-kazala, željom za pobjedom nad oponentom, željom da budu prihvaćene u društvu, tako da odbijaju saslušati poslaničke riječi istine koje su bile u skladu i sa razumom i sa neiskvarenom ljudskom prirodom.
Kao posljedica tome, ubrzo se pojavi sklonost ustrajavanja u pokvarenim običajima i navikama, naslijeđenim od očeva i djedova, te proglašavanje tih običaja zvaničnim i jedino ispravnim životnim putem koji narod treba slijediti. To je trenutak ili prelomnica koja vodi u sigurnu dekadenciju.

Lijepo je vratiti se sebi i svojoj duši svaki put kada osjetim da se slobodni prostor drugih ljudi proširio na račun moje lične, pojedinačne odgovornosti, jer: "I svi će Mu na Sudnjem danu doći pojedinačno." (Merjem, 95.)

Lijepo je da se vratim svojoj duši kad god prevalim određeni put tražeći sebe, svoju dušu, pa je ne nađem. Tada shvatim da sam je izdao i ostavio za sobom, na vrhuncu moje preokupacije ljudima oko mene, umjesto da se posvetim sebi.

Lijepo je da se vratim sebi kad god sam htio pokuditi nekog drugog zbog stanovitih nedostataka, jer tada pronađem nedostatke i propuste u vlastitom razumijevanju i ponašanju, a nekada opet vidim određeni nedostatak i kod sebe i kod onoga koga sam želio kritizirati zbog tog nedostatka. Pa, zašto onda da kudim i kritiziram njega, a zaboravljam na sebe i na činjenicu da posjedujem isti nedostatak?

Lijepo je vratiti se sebi svaki put kada čujem kritiku na račun mog ponašanja, ili ponašanja moje skupine, ili onih koji me okružuju, ili islamskog ummeta u cjelini..

Nikoga od spomenutih kategorija ne karakterizira nepogrješivost niti savršentvo.
Najlakše je da kritiziram i kudim protivnika i da budem onaj koji govori u ime onih oko mene, pa da me oni poštuju i hvale.A najteže je kritizirati sebe pred drugima, ili kritizirati skupinu kojoj pripadam!Međutim, u oba slučaja, najteže je biti iskren i objektivan i nastojati se osloboditi bijesa i reakcije, te pokazivanja ljubavi i naklonosti. Odnosno, najteže je osloboditi se pristranosti i netolerancije.Kada sebe uvježbavam na samokritiku, to zapravo znači popravljanje i čišćenje moje duše, ali to također može potaknuti druge da se vrate na svoj vlastiti put, da se zamisle nad sobom, da se vrate svojim dušama, da se sretnu licem u lice sami sa sobom, bez potrebe da prikupljaju argumente da bi se odbranili i dokazali da su nevini, već da bi od nje otklonili nedostatke i mahane.

Jučer sam ponovo zastao kod spomenutog ajeta iz sure El-Enbija i učinilo mi se kao da ga prvi put čitam. To je ajet koji nas podsjeća na važnost "povratka sebi", kao i na spoznaju i svijest o veličini nepravde i zuluma koji sami sebi činimo. "I oni se zamisliše, pa sami sebi rekoše: 'Vi ste, zaista, nepravedni!"'
Ovaj ajet nam je bitan i da znamo da je mudrost izgubljena stvar vjernika, gdje god da je nađe, on je uzme, kao i da znamo da je stagnacija i dekadencija jednog naroda povezana sa slijepim slijeđenjem neznalica, ljudi koji su nemarni prema Istini i koji su njeni protivnici.

Zato, blago onome ko bude zauzet svojim mahanama, pa ne bude imao vremena baviti se tuđim mahanama.

Dr. Selman el-Avde

31.07.2016.

...

28.07.2016.

Neka nas Allah čuva od demo(n)skratije i njihovih intriga

"Pokušaj vojnog udara u Turskoj i nasilnog svrgavanja legitimno izabranog predsjednika Redžepa Tajiba Erdogana i obaranja demokratski izabrane vlade ove zemlje, u noći, 15. jula 2016. godine, uznemirio je i zabrinuo svakog iskrenog muslimana i muslimanku. Tome se mogu radovati samo oni koji su neprijatelji muslimanskog Ummeta, bilo da se radi o onima koji svoje neprijateljstvo otvoreno iskazuju"

Detaljnim praćenjem toka dešavanja u tom neuspjelom vojnom udaru dolazimo do zaključka da je na sceni bio veliki scenarij, u čijoj realizaciji su uključeni i vanjski i unutarnji neprijatelji Ummeta. Cilj je jasan: u vremenu sveopćeg haosa u dijelu svijeta koji se naziva islamski, kada imamo ratove koji su u potpunosti uništili neke muslimanske države kao što su Irak, Sirija i Jemen, a druge zemlje dezintegrisali kao što je slučaj sa Egiptom, Libijom i Libanonom, ili ih uvukli u rat (primjer Saudijske Arabije, Irana i UA Emirata, koji ratuju u Jemenu), s ovim pokušajem vojnog udara se htjela destabilizirati Turska, koja je u zadnjih petnaestak godina doživjela pravi procvat u svim sferama, i na taj način uništiti i posljednja nada muslimana. Upravo zbog te činjenice, da je Turska velika nada muslimasnkog ummeta, ona i smeta neprijateljima islama i muslimana. Hvala dragom Allahu da taj zločinački pokušaj puča nije uspio, a ovaj zapis pišemo na tragu tih dešavanja.
Kada se uzme u obzir s kakvim licmjerstvom su se mnogi svjetski mediji odnosili prema ovom pokušaju, a to rade i danas kada Erdoganu i njegovoj vladi šalju svoje žalopojke o navodnoj zabrinutosti za ljudska prava i slobode, postavlja se pitanje: Zašto toliko smeta Turska? Zar demokratija nije upravo tamo položila pravi ispit, kada su milioni golorukih i nenaoružanih Turaka, koji su poveli i svoje žene i djecu, hrabro izašli pred tenkove i do zuba naoružanu vojsku? Interesantno je da Francuska, koja se našla na udaru terorista, radi isto što i Turska, i tamo se sprovode hapšenja, racije i proglašeno je vanredno stanje, ali Francuskoj niko ništa ne prigovara, jer tamo je to “ispravno i demokratski”, ali isto to nije dozvoljeno u Turskoj? Dakle, zašto je toliko u fokusu Turska, i zašto se tako odnose prema njoj i njenom legitimnom predsjedniku?

Da bi se dobio odgovor na ovo pitanje potrebno je imati u vidu ono što se dešavalo prethodnih godina, od kako je Erdogan postao premijer Turske. Naime, Turska je, u posljednjih petnaestak godina, doživjela ogroman ekonomski napredak i preporod. U vremenu svjetske recesije, kada se velike svjetske sile i ekonomije suočavaju sa krizom koju ne znaju da riješe, kada se gase ne samo male firme i preduzeća već i velike korporacije, pa desetine i stotine hiljada ljudi ostaju bez posla, Turska napreduje i pokazuje zadivljujuće rezultate na planu ekonomije, što ju je kandidovalo da se primakne vrhu najrazvijenijih država svijeta.

Radi ilustracije, navest ćemo neke primjere:
Predsjednik Erdogan, kojega zlobnici ciljano napadaju, u vremenu kad je došao na vlast kao premijer turske vlade, naslijedio je dug od 23,5 milijardi dolara prema Međunarodnom monetarnom fondu (MMF). Turska je tom Fondu svoju posljednju tranšu od 400 miliona dolara uplatila 14. maja 2013. godine, pa je tako postala jedna od rijetkih zemalja na planeti Zemlji bez duga prema MMF-u. Umjesto novog zaduženja, predsjednik Erdogan je izjavio da Turska sada može posuditi MMF-u, što je presedan, s obzirom da je MMF postao jedna vrsta božanstva kojem se, u današnjem dobu, klanjaju mnogi narodi i države. Da bismo ovo pravilno razumjeli potrebno je navesti nekoliko detalja: Sjedinjene Američke Države, najmoćnija država na svijetu, duguje preko 19 biliona dolara (19 hiljada milijardi; 1 bilion je 1000 milijardi, a 1 milijarda je 1000 miliona), što znači da po glavi stanovnika SAD duguju preko 60.000 dolara, a evropske zemlje duguju ovim redom: Velika Britanija 9,5 biliona (devet hiljada i petsto milijardi), Francuska 5,7 biliona (5 hiljada i 700 milijardi), Njemačka 5,5 biliona (5 hiljada i 500 milijardi). Ovdje nećemo spominjati velike dugove država kao što su Italija, Španija, Portugal itd. A svi smo bili u prilici vidjeti da Grčka zamalo nije bankrotirala a njen dug je oko 360 milijardi dolara, što je, u poređenju s dugovanjima velikih sila, neusporedivo malo. Usput, možemo navesti da čak i bogata Saudijska Arabija duguje 80 milijardi dolara, a naše balkanske zemlje su također jako zadužene (Hrvatska 67 milijardi, Slovenija je odmah do nje, Srbija 32 milijarde, Bosna i Hercegovina 9 milijardi).

Možemo sada zamisliti koliki ekonomski rast, progres i napredak je ostvaren u vremenu od kako su Erdogan i njegova AK partija na vlasti? Međutim, umjesto pohvala Erdogan je, još tada, u maju 2014. godine, dobio dešavanja u Gezi parku na Taksimu, koja su, u to nema nimalo sumnje, imala za cilj otežavanje rada njegovoj vladi i pokušaj destabiliziranja Turske, kako bi se omela njena stabilnost i onemogućio ekonomski rast i razvoj. No, hvala Allahu, svi ti pokušaji nisu uspjeli: Erdogan i njegova vlada su doveli Tursku među 15 najjačih država u svijetu, a sa sadašnjim mega projektima cilj je da se Turska svrsta među prvih deset. Godišnji prihod Turske je oko 800 milijardi dolara, a sa ekonomskim rastom ovog intenziteta mogao bi uskoro biti mnogo veći (spominje se da bi mogao dostići čak 2 biliona, tj. dvije hiljade milijardi dolara!). Turski godišnji izvoz je trenutno 500 milijardi dolara, a stručnjaci iz ekonomije je rangiraju kao drugu državu u svijetu po ekonomskom rastu. To su, doista, fascinirajući rezultati.

Tu su i drugi zadivljujući pokazatelji ekonomskog razvoja i prosperiteta koji doživljava Turska, pod vođstvom Erdogana, prvo kao premijera a potom i predsjednika. Spomenut ćemo samo neke: izgradnja preko 13 hiljada kilometara autoputeva (trenutno se gradi autoput u dužini od skoro 450 km, a povezivati će Crno sa Egejskim morem); izgradnja velikog tunela ispod Bosfora koji povezuje evropski i azijski dio Istanbula; izgradnja više hiljada škola i bolnica diljem Turske; izgradnja trećeg velikog mosta preko Bosfora; otvaranje mnogih fabrika i postrojenja (čak i fabrike za proizvodnju aviona), što je rezultiralo smanjivanjem nezaposlenosti i povećanjem životnog standarda (plate i penzije su uvećene čak i do deset puta); smanjivanje kamatne stope u turskim bankama; olakšavanje liječnja i jačanje socijalne skrbi u Republici Turskoj itd.

Također, započeti su vrlo važni i ambciozni projekti, kao što su: izgradnja trećeg aerodroma u Istanbulu, koji bi ujedno bio jedan od najvećih aerodroma na svijetu, kroz koji će godišnje prolaziti oko 160 miliona ljudi (izgradnja tog aerodroma će koštati preko 20 milijardi dolara). Tu je i projekat gradnje četiri nuklearne elektrane, zatim izgradnja plinovoda za Evropu, a u toku je i izgradnja morskog kanala koji će, paralelno sa Bosforom, spajati Crno sa Mramornim morem i olakšati brodski saobraćaj, naročito za naftne tankere. Također, gradit će se i Finansijski centar u Istanbulu, koji će biti jedan od vodećih centara u svijetu, površine nekoliko miliona kvadratnih metara, što će obuhvatati urede, stambeni, maloprodajni, konferencijski, hotelski i parking prostor, i što će biti jako izazovno za mnoge investitore. Svi ovi veliki projekti zorno govore o tome kako se Erdogan i njegova AK partija znaju dobro nositi sa izazovima vlasti i ostvarivati opći progres i napredak države Turske i svih njenih građana.

Na međunarodnom planu, Turska pomaže muslimanima u cijelome svijetu, posebno se protivi nasilju protiv Palestinaca i drugih ugnjetavanih naroda. Erdogan otvoreno govori protiv zulumćara i diktatora, i dok lideri mnogih islamskih zemalja šute ili otvoreno podržavaju vojni udar u Egiptu, on javno diže svoj glas protiv pučiste Sisija i zalaže se za povratak legalno izabrane vlasti u Egiptu koju predstavlja predsjednik Mursi. Također, on podržava Bosnu i Hercegovinu, želi da postane normalna zemlja i glasno osuđuje genocid počinjen nad Bošnjacima. Jedino on ima hrabrosti da kaže istinu u oči izraelskom predsjedniku Peresu na konferenciji u Davosu, 2009. godine, da bi nakon toga bio proglašen herojem svih muslimana svijetaǃ Također, potrebno je istaći da je prije Erdogana bilo nezamislivo da muslimanka sa hidžabom (mahramom na glavi) studira na nekom fakultetu u Turskoj ili radi u nekom državnom uredu, a danas je to sasvim normalno.

Ovo se, dakle, samo neke od zasluga predsjednika Erdogana zbog kojih je zasmetao neprijateljima islama i muslimana. Zapravo, njima smeta jaka i prosperitetna država Turska, a predsjednik Erdogan se pokazao kao pravi lider, u čijem mandatu je Turska doživjela pravi preporod i procvat. Naravno, neprijateljima islama i muslimana smeta svaka vlast i svaki muslimanski predsjednik i vladar koji istinski i predano radi na ekonomskom, naučnom i kulturnom jačanju svoje države i naroda. Cilj pučista je bio da se Turska destabilizira, dezintegriše i oslabi, te da se gurne u krvoproliće i građanski rat, čije krvave posljedice najbolje vidimo u katastrofalnim dešavanjima u Iraku, Siriji, Libiji, Jemenu i Egiptu. No, Turska i njen čestiti narod su pokazali najbolji primjer kako je došao kraj vladavini vojnih režima. Na poziv predsjednika Erdogana, milioni Turaka su izašli na ulice i suprotstavili se vojnom udaru. Čak su i sve opozicione stranke u Turskoj, koje inače oštro kritikuju Erdogana i njegovu politiku, digle svoj glas i pozvale svoje pristalice da se i oni izađu na ulice i usprotive se vojnom udaru. Turski mediji, i državni i privatni, također su osudili pokušaj puča, a to su učinile i mnoge javne ličnosti turskog društva, čak i oni koji nisu nimalo skloni predsjedniku Erdoganu i njegovoj stranci, što zapravo govori o političkoj zrelosti tih ljudi.

Interesantno je da su neke arapske tv stanice (poput onih iz UA Emirata i Egipta) podržale pokušaj puča i nasilnog svrgavanja legitimno izabranog predsjednika. To treba zapamtiti, kao što treba zapamtiti i to da su neki krugovi iz Gulenovog pokreta Hizmet (a to je učinio i sām F. Gulen), optužili Erdogana da je inscenirao vojni udar, kako bi dodatno ojačao svoju vlast? Kojeg li cinizma i naopakosti, zar to nije upravo ono što se u Kur’anu naziva “tahriful-kelimi ‘an mevādi’ih..”, tj. inverzija i izvrtanje činjenica. Zašto bi Erdogan inscenirao udar, kad već duže od petnaest godina ostvaruje pobjedu za pobjedom na izborima? A, onda, i ovo: kako je uspio pokrenuti toliki broj ljudi, među kojima su visoki oficiri i druge visoko rangirane strukture, kako je uspio da ih pokrene da izađu na ulice sa tenkovima i drugim naoružanjem pa da im onda kaže da u datom momentu stanu, da bi ih on potom (u)hapsio? Oni koji iznose ovakve nebuloze zapravo najbolje govore o samima sebi; toliki stepen ostrašćenosti, prezira i otvorene mržnje prema Erdoganu i zanemarivanje svega onoga što je postigao, to je doista zabrinjavajuće. Nisu li oni koji iznose takve nebuloze zapravo ti koji su organizirali vojni udar i bili spremni da obore legitimno izabranu vlast? Naravno, mi o tome nećemo ovdje govoriti, neka to istraže pravosudni organi države Turske. A mi Allaha molimo da nas i našu braću u Turskoj, u ovim turbulentnim vremenima, sačuva od smutnje i smutljivacaǃ

I na kraju, potrebno je istaći da je vjerska obaveza osuditi pokušaj vojnog udara. Također, obaveza je i pružanje podrške legitimno izabranom predsjedniku Redžebu Tajjibu Erdoganu i njegovoj vladi. Ta obaveza proističe iz naše časne vjere dini-islama, koji nalaže da se uspostavlja red na Zemlji i da se ne bude na strani silnika i zālima. A pučisti su zālimi, i oni su, očito je, htjeli veliki nered da čine. Zbog toga je i Svjetska unija islamskih učenjaka (International Union for Muslim Scholars), na čelu sa uvaženim šejhom Jusufom el-Karadavijem, odmah na početku ovih dešavanja u Turskoj, čim se čulo za pokušaj vojnog udara, izdala proglas u kojem se nedvosmisleno daje podrška predsjedniku Erdoganu. U tom proglasu se kaže:

“Predsjedniče, Allah je s tobom, s tobom su i arapski narodi i muslimani, svi slobodni ljudi svijeta. Mi učenjaci islamskog ummeta u svim krajevima svijeta smo uz tebe, Džibril i dobri vjernici i meleki. Svi smo uz tebe jer si ti sa istinom protiv zablude, sa pravdom protiv nasilja, sa narodom protiv diktatora, sa slobodom protiv tlačitelja, sa savjetovanjem i demokratijom protiv onih koji bičevima vode svoje narode i nasiljem upravljaju. Plemeniti predsjedniče Erdogan, idi svojim pravim putem i izgrađuj Tursku onako kako želiš, kako mi želimo, vodi ljude prema istini, pozivaj ih u razboritost, pomaži ugnjetavane i podrži potlačene i mi ćemo biti s tobom. Bit ćemo čvrsti i biti rame uz rame s tvojom strankom i tvojim saradnicima, a Allah kaže: O vjernici, bojte se Allaha i budite sa iskrenimǃ”

dr. hfz. Safvet Halilović,
član Vijeća povjerenika Svjetske unije islamskih učenjaka


24.07.2016.

''A On vas postepeno stvara?!''



Čovjek je zaboravno stvorenje.Počevši od djetinjstva pa do starosti gdje ta zaboravnost prelazi već u stanje senilnosti.Staračka senilnost je sasvim normalna i ima opravdanja, dok recimo mladalačku senilnost ili senilnost u zrelom dobu već ne smatramo kao poželjnu, jer ona podstiče na greške.
Zaboravnost uzrokuje propast čovječanstva.Adem, alejhissalam, je zaboravio šta mu je njegov Stvoritelj zapovjedio i bio je izbačen iz dženeta, pa prema tome i mi smo u nekoj toj konstantnoj zaboravnosti,zaboravljamo kakvo smo dali obećanje i Kome onaga dana dok smo još bili na putu na ovaj svijet,u majčinoj utrobi.Obećali smo da ćemo biti poslušni zapovjedima našeg Gospodara,ali kada smo došli na ovaj svijet,bili smo obavijeni velom zaborava.
Niko od nas se  više ne sjeća svog rođenja i svoje prve dvije godine života.

Evo nešto jako interesantno jer se slaže sa tako mnogo drugih stvari savršeno. Npr. činjenica da je djete u utrobi majke čista svijest bez ikakvih vanjskih utjecaja. Svijest kakvu mi ne možemo razumjeti, jer je se u stvarnosti ne možemo sjetiti.

"Allahu ništa nije tajna ni na Zemlji ni na nebu!On vas oblikuje u matericama kako On hoće; nema boga osim Njega, Silnog i Mudrog"! Kur' an (Ali-Imran 5-6)

Neizostavno je od samog začetka jednog čovjeka da ga prate meleci,pa sve do njegove smrti i daljnjem toku,groba ili drugog svijeta(Ahiret).Ima jedan hadis koji kaže prilično ovako;

"Allah we teala je odredio jednog meleka u utrobi majke(materici)koji obavještava Allaha we teala i kaže;

'O Gospodaru Nutfa(mješovite kapi muškog i ženskog spolnog ispuštanja,
nakon toga dolazi do oplođavanja gdje melek opet obavještava Allaha da nastaje druga faza koja se zove Alaqa(krvni ugrušak),pa nakon toga nastaje formiranje čovjeka sto se zove Mudgha  (grudva mesa) i ako Allah dadne odobrenje da će taj fetus da živi onda se dalje zapisuje npr.spol,vijek života,sudbina itd.. "A On vas postepeno stvara"!?( Nuh, 14) A to svo stvaranje se odvija u materici majke i zamislite sada u kakvom svijetu i gdje se odvija začetak jednog života.

Kažu;'U maternici majke dijete nije pokriveno velom zaborava,ono vidi svijet meleka (Malakut) Kada dođe vrijeme rađanja Allah we teala salje dva meleka koji pomazu dolasku dijeteta na ovaj svijet,prije njegovog izlaska iz majčine utrobe Allah we teala dadne nešto od Njegove svjetlosti koje vide i meleci i dijete,tada dijete učini sedždu Allahu we teala i dolazi na ovaj svijet.Do osam dana nakon njegovog rođenja dijete vidi nebo Lawhil Mahfudh.Zatim veo zaboravnosti dolazi kroz majčino mlijeko i tokom njegovog uzrasta'.Kod nekih taj veo zaboravnosti tokom njegovog života može prerasti u pravo slijepilo.Zato svako od nas treba ponovno sjećanje na podizanje vela zaboravnosti u srcu i ispred očiju da znamo Kome smo učinili sedždu još dok smo bili u njoj na samom začetku.Kada neko loše vidi i gubi mu se vid on odma potraži liječnika.Tim slijepilom čovjek se ne osjeća prijatno i zadobiva vremenom  tegobu u srcu.Čovjek sa svojim ovosvjetskim očima je  kao u zatvoru,ali danas na žalost puno njih žele to dunjalučko slijepilo, ne trude se da progledaju i skinu tagobu sa srca.Zaboravlja se ako si na ovom svijetu slijep kod očiju i duše bit ćeš sigurno i na drugom vječnom.Onaj ko ne stoji sa svjetlom imana stoji na slijepo u tamnim sjenkama.

"Svijet je tama,znanje je svijetlost,ali znanje bez Istine nije ništa drugo do sijena".(Ali  ibn Abu Talib radijallahu anhu)

Postoje dvije vrste vjere.Prava,stvarna i lažna napola zasjenjena vjera.Nije pohvalno ostati  u toj zasjenjenoj imitaciji vjere,jer šejtan lahko obmanjuje na toj razini.Znači mi trebamo vjeru na temelju znanja i poznavanja Allaha we teala i Njegovog stvaranja čovjeka i slanja na ovaj dunjaluk tj.naše misije na njemu.Ako toga nismo svijesni sve drugo je zabluda.

''O ljudi, kako možete sumnjati u oživljenje - pa, Mi vas stvaramo od zemlje, zatim od kapi sjemena, potom od ugruška, zatim od grude mesa vidljivih i nevidljivih udova, da vam pokažemo moć Našu! A u maternice smještamo šta hoćemo, do roka određenog, zatim činimo da se kao dojenčad rađate i da poslije do muževnog doba uzrastate; jedni od vas umiru, a drugi duboku starost doživljavaju, pa začas zaboravljaju ono što saznaju..." (El-Hadždž, 5)

Ili dovođenje u zabludu kroz Allahove neprijatelje.Evo jedan lijep primjer!
Neko ti daje znanje, veliko znanje, i ti se uzoholiš, smatrajući sebe da znaš više.

Zar to nije dovođenje u zabludu?

Ali nije te u zbaludu doveo onaj koji ti daje znanje, nego ti sam sebe! Ishitrio si sa zaključkom o njemu!Ti si se usudio pomisliti da znaš više!Dok nisi od strane tog istog postavljen na neočkivano slabu poziciju.Jer i drugima je dao znanje, i procijenio da znaju više od tebe.

Allah we teala je Iblisa (Sotonu) stvorio od vatre (iz tog razloga vatropoklonici!). Sada možeš zamisliti stvorenje koje plamti sjajem različitih boja, koje je brzo, snažno.... nešto kao današnja zabave, sve svijetleće reklame pune imigracione svjetlosti.

To je Iblisova zabluda! Nezahvalnost njegova! Možda je pomislio da je bolji od Tvorca samoga?

I Bog za namjesnika na Zemlji postavi Adema.

Iblis reče: 'Zar da se njemu klanjam, ja sam bolji jer sam od vatre, a on od ilovače i blata'?

Opet zabluda(zaboravnost) Iblisova! On uzima sebi za pravo da ističe svoje znanje nad Božjim, od Koga svo znanje  potiče,kakve li smijelosti i zaboravnosti.

Iz bijesa (i to je svojstveno Iblisu) kaže: 'Zavodiću ljude(imigriranom senilnošću) s desna, s lijeva, straga, s prijeda ,da Ti dokažem da si stvorio lošije.

Bog mu kaže: 'Onima koji budu čvrsto vjerovali nećeš moći nauditi'!
Kojeg li olakšanja za ljude!

Allah we teala je stvorio čovjeka i sve je znao šta će se događati kada mu da slobodnu volju!Mogao je sve ljude načiniti vjernicima, ali tada ne bi imali slobodnu volju! Bili bi poput anđela (meleka).Ne bi bili ljudi.A koliko su ljudi vrijedni Allahu we teala vidi se po tom što je naredio melecima da se poklone Ademu , alejhisselam. Toliko se više cijeni pravi izbor slobodnom voljom, od slijepog pokoravanja (koje nije loše ako znamo kome i kako,jer Allah we teala stvara šta hoće).Pa oni koji to ne vide, koji to niječu i koji to neće da razaumiju ne zaslužuju drugo nego patnju(slijepilo ). I to je slobodan izbor, ta patnja.

Zabluda tj. kasnija zaboravnost u koju padaju ljudi (neka ne optužuju Allaha we teala za to!), jeste da je Bog odredio da jedni drugima budu vladari!

(oni koji paze na provođenje Zakona Božjih i pravednu raspodjelu dobara koja zajednica posjeduje) a ne da "gospodare"!!
Gospodariti  znači: "Moći svoju volju provoditi bez da će te netko za to nekada nešto pitati."
To čovjeku u "opisu poslova" nije dozvoljeno - podareno.

Rekao je Allah we teala Ademu:
' Biće ti potčinjene biljke i žvotinje i sve što se nalazi na Zemlji'!Nije rekao:' Biće  ti podčinjeni ljudi'!Ali onim oholima (nevjernicima) nije dovoljno što mogu vladati životinjama i biljkama, oni stalno pokušavaju podčiniti ljude sebi!

Islam to ne dopušta, iz tog razloga se Islam očito smatra posljednjim otporom porobljavanju svijesti i ljudskog bića općenito. Iz tih razloga su stalne kampanje i provociranja sukoba i nemira.Oni muslimani koji nisu dovoljno "obrazovani" koji nisu usvojili sasvim naredbu: "Uči"! Padaju na tim provokacijama koje jesu smišljene u najsofisticiranijim laboratorijama psihološkog ratovanja, i podliježu u međusobnim sukobima.Oni drugi koji se trude da povrate u svijest sebe i svoje uloge prema Gospodaru Znalcu svih Svjetova,vjeruju da je to samo prolazno čišćenje i nastoje pronaći put ka miru i blagostanju cijeloga svijeta i za njih ne postoji izolirano blagostanje!

Radosna vijest govori o ponovnom oživljavanju: 'na zvuk roga ili surle.Ibfra-zvuk,( Ibfra je melek koji će puhnuti u rog na dan oživljavanja) ultrazvuk..?) bićete dignuti iz grobova i oživljeni (atomi od kojih je sastavljeno tijelo na početku dok smo još bili u majčinoj utrobi su svakako u zemlji, taj zvuk će ih natjerati da formiraju tijelo, koje ne znamo kakvo će biti, i duša vraćena - oživljeni).Živjćete vječno! Bez bolesti, gladi ratova.... u miru: koji ste zaslužili'.Oni koji su sijali nered i nepravdu sami će reči da su zaslužili da pate, i sami će otići na mjesto koje im je pripremljeno, koje su sami sebi pripremili, sami sebi nepravdu čineći.Neparvdu su učinili odbijajući Objavu, a Allah we teala upućuje na ljubav među ljudima i činjenje dobra drugima, a ne klanjanje jedni drugima.Pa i ako ne vjeruješ ( nikada mi nije bilo logično da se ne vjeruje?!) znaš da te Allahove zapovijedi izvode iz zabluda egoizma i postavlja stvari na pravo mjesto: na dobrobit svima pa i tebi.

Kada je Nimrad bio pozvan od Ibrahima, alejhissalam, da se pokori Allahu we teala ovaj je odgovorio odbijajući ga tim što je sebe smatrao da je nazovi neki bog ili gospodar na zemlji.

'Ko je taj Bog kojem nas ti pozivaš? Zar postoji Gospodar osim mene'?!

A Ibrahim,alejhisselam, mu odgovara;

'Gospodar moj je Onaj koji život i smrt daje,' pa Nemrud reče: 'Ja dajem život i smrt,'tj. "ubijam koga hoću, a pošteđujem koga hoću."

Ovdje dolazi do izražaja Ibrahimova, alejhisselam, oštrumnost. On Nemrudu postavlja jedan težak zahtjev otkrivajući pred ljudima Nemrudovu ništavnost, pa mu kaže:

'Moj Gospodar je Yuhyy wa Yumit,On čini da sunce izalazi sa istoka i zalazi sa zapada,učini ti suprotno'!

Sada ima toliko puno Nimrada i Iblisovih pomoćnika koji hodaju po svijetu kao sijenke  i oni pokušavaju da se igraju "stvaranja" čovjeka  i tom igrom zaboravljaju da se judsko tijelo smatra najkompliciranijim "uređajem" na licu Zemlje. Mi, čitav svoj život, pomoću tog tijela gledamo, slušamo, dišemo, hodamo, trčimo, jedemo, govorimo, pamtimo i sl. To tijelo posjeduje - svojim kostima, mišićima, arterijama, živcima, unutrašnjim organima i sl. - savršeno i precizno isplaniran sistem. Što više upoznajemo detalje tog sistema, sve više nas zadivljuje njegova preciznost. Ovi dijelovi tijela izgledaju različiti, međutim, svi oni su izgrađeni od iste "cigle" koja se zove ćelija. Jedna skupina ćelija formira kosti, druga nerve, jetru, unutrašnje organe, želudac, kožu, slojeve oka itd. Pa gdje je onda tim Nimradima njihova moć stvaranja.Mogu samo proizvesti gomilu zeljeza koja se kreću i funkcionišu samo sa baterijama, bez unutarnjih organa ili bilo čega da bi im ukazali na svoja dostignuća  ili (s) tvaranja.Zaboravljaju   čijom i kojom  su odredbom i začetkom poslati na ovaj svijet,ko daje svijetlost sa Istoka i tamu sa Zapada, i koji žele da nas svojom "zaboravnošću" povuku sa sobom,ali se ne treba bojati ako je vaša vjera jaka,vi ste pobjednici,pravi vjernik  nikada inschAllah neće dozvoliti da izgubi svoj izvorni vid onaj koji je još imao u majčinoj utrobi.Takav će biti spreman uz Allahovu pomoć, da sa svojih očiju i srca ukloni veo zaborava koji mu je bio nametnut vremenom,neznanjem i nemarom.Samo čestim sjećanjem na Allaha we teala i traženju Njegove pomoći doći će ti opet u pamet Kome si učinio sedždu još u majčinoj utrobi i oslobodićeš se zaborava.

"Zatim ga kao kap sjemena na sigurno mjesto stavljamo, pa onda kap sjemena ugruškom učinimo, zatim od ugruška grudu mesa stvorimo, pa od grude mesa kosti napravimo, a onda kosti mesom zaodjenemo, i poslije ga, kao drugo stvorenje, oživimo - pa neka je uzvišen Allah, najljepši Stvoritelj!''(El-Mu'minun, 13-14.)

Služenje Jednome Bogu, oslobađa čovjeka služenja "ništavilima", jer u odnosu na Boga sve je ništavno. Relativno, sve je nama važno, sve je Bog stvorio za nas i nama osim podčinjenosti ljudi,ljudima.


Noviji postovi | Stariji postovi